Razmislite o svojim osobnim granicama. Crta je linija između onoga što je ispravno i onoga što je pogrešno. Razmotrite svoje fizičke, emocionalne i mentalne granice. Fizičke granice uključuju privatnost, prostor i vaše tijelo. To također može biti diktirano vašim osobnim preferencijama i filozofijama, vašom kulturom i stvarima poput vaše religije. Na primjer, u kakvim ste aktivnostima voljni sudjelovati na prvom spoju. Jednoj osobi može biti ugodan samo poljubac, dok druga želi više. (Jedno nije bolje ili lošije od drugog, samo je drugačije.) Granice se mogu promijeniti. Vrijeme, okolnosti i tako dalje mogu promijeniti granice osobe na ovaj ili onaj način. Emocionalne granice su mjesto gdje povlačite crtu između svoje odgovornosti za vlastite osjećaje i osjećaje drugih. Mentalne granice uključuju vaše misli, vrijednosti i mišljenja. Možda će vam pomoći da zapišete svoje misli i osjećaje o svojim osobnim granicama. Zatim se u budućnosti možete vratiti na popis kako biste lakše donijeli teške odluke.
Sjetite se bilo kojeg trenutka kada ste rekli da, ali ste požalili. Odvojite vrijeme da zapišete ili na neki drugi način razmislite o bilo kojem trenutku u prošlosti kada ste otišli dalje od onoga što vam je činilo ugodu. Pitajte o ljudima koji su bili uključeni i situacijama u kojima su se te stvari dogodile. Proučavanje prošlih događaja na ovaj način može vam pomoći da sljedeći put donesete bolje odluke.
Slušajte svoje osjećaje. Vaši vam osjećaji mogu reći gdje biste trebali postaviti svoje granice. Sve zbog čega se osjećate ogorčeno ili neugodno trebalo bi vas upozoriti. Ponekad ljutnja može biti i rezultat prekoračenja osobnih granica. Ako neka situacija ili osobna interakcija u vama izaziva osjećaj ogorčenosti ili nerazumnu razinu nelagode, zapitajte se što uzrokuje taj osjećaj. Osjećate li se iskorišteno ili necijenjeno? Reagirate li na ovaj način zbog nečijih očekivanja od vas? Osjećaji ljutnje i nelagode mogu biti signali da ne postavljate granice tamo gdje biste trebali.
Dopustite sebi da ostanete unutar svojih granica. Mnogi ljudi koji uče o vlastitim granicama kako bi znali kada treba progovoriti, ne doživljavaju osjećaje poput sumnje u sebe, straha i krivnje. Zapamtite da nije sebično reći ne i da reći ne može biti način da se brinete za svoje zdravlje i dobrobit.
Pokušajte s vježbom “izgradnja granica”. Ove vam vježbe mogu pomoći da vidite kakav je osjećaj imati “jake, ali fleksibilne” granice – za koje stručnjaci kažu da su najbolje. Psiholozi su razvili vježbe pomoću kojih možete vizualizirati svoje granice kako biste znali kada reći ne. Odaberite vrstu granice koju želite istražiti – mentalnu, fizičku ili emocionalnu. Usredotočite se na ovu vrstu granice dok radite ovu vježbu. Zatvorite oči i zamislite da ste u sredini kruga koji ste nacrtali oko sebe. Napravite onoliko krugova koliko želite – dajte si prostor koji vam najviše odgovara. Zamislite da se vaš krug pretvara u zid. Izgradite svoj zamišljeni zid od bilo čega što želite – debelog stakla, sivog cementa, cigle i žbuke – samo pazite da zid bude čvrst. Sada zamislite da imate moć kontrolirati zid. Možete otopiti privremenu rupu da nešto pusti unutra ili van, možete otvoriti mali prozor ili možete izvući ciglu iz zida da napravite otvor. Razmislite o tome da imate kontrolu nad svojim zidom i da ste sigurni i moćni unutar kruga koji ste izgradili. Ostanite unutar zida jednu minutu. Vježbu ponavljajte jednom dnevno.
Vježbajte reći ne. Da biste saznali kada reći ne, potrebno je vrijeme i vježbanje, a s vremenom možete naučiti usavršiti svoje vještine kako biste bolje prepoznavali situacije u kojima možete i trebate reći ne. Vježbajte jasno reći ne kako se osoba s kojom razgovarate ne bi zbunila i pomislila da ćete kasnije reći da. Navedite kratak, ali jasan razlog zašto ste rekli ne, i budite iskreni umjesto da koristite ispriku. Budite puni poštovanja kada kažete ne – možete osobi ili organizaciji dati do znanja da ih cijenite i ono što rade, ali da niste u mogućnosti učiniti ono što traže.
Odredite svoje prioritete. Da biste donijeli dobru odluku o tome kada reći ne, trebali biste identificirati koji su vaši osobni prioriteti u životu. Da biste to učinili, odvojite malo vremena za razmišljanje o prvih 10 stvari za koje mislite da čine vaš život vrijednim življenja. Ne brinite o odabiru stvari koje biste “trebali” odabrati – ovaj popis govori o onome što vas čini sretnima. Nakon što završite popis, odložite ga. Nekoliko dana kasnije napišite još jedan popis (bez gledanja u svoj prvi popis). Ostavi taj popis. Ponovite ponovno nekoliko dana kasnije. Pogledajte sva tri popisa i spojite ih u jedan. Zabilježite gdje se ideje ponavljaju i kombinirajte stavke koje se čine sličnim. Posložite svoje prioritete. Koristite konačni popis kao izvor koji će vam pomoći u donošenju odluka pitajući se kako različite odluke mogu utjecati na vaše prioritete.
Recite ne kada već imate previše posla. Ako se već osjećate preopterećeno, reći da još jednoj stvari može imati vrlo negativne posljedice na posao koji radite, vaše fizičko i mentalno zdravlje i vaše odnose. Male stvari u vašem poslu mogu početi izmicati, možete se razboljeti ili doživjeti slom, ili vaši odnosi s prijateljima i obitelji mogu stradati. Zapamtite da su vaše zdravlje i dobrobit u konačnici važniji od preuzimanja drugog zadatka.
Budite realni u pogledu vlastitih kapaciteta. Poslovni stručnjaci kažu da su ljudi često preoptimistični u pogledu toga koliko brzo i dobro mogu nešto postići. Uzmite si vremena da iskreno razmislite imate li vještine, sposobnosti i vremena da učinite ono što se od vas traži. Nemojte reći da misleći da kasnije možete “promijeniti pravila”. Budite jasni i iskreni od samog početka prema sebi i drugima kako biste znali kada reći ne—i kada je pravi trenutak da kažete da.
Odvojite vrijeme koje vam je potrebno da donesete pravu odluku. Ako niste sigurni je li reći da dobra ideja, iskreno recite osobi koja vas pita da niste sigurni. Zatim odvojite malo vremena – čak i nekoliko dana – za razmišljanje, istraživanje i traženje savjeta.
Napravite popis prednosti i nedostataka imajući na umu svoje dugoročne ciljeve. Sjednite i napravite popis – na papiru, na računalu ili čak na mobitelu – razloga da kažete da i razloga da kažete ne prilici koja je pred vama. To vam može pomoći da donesete dobru odluku jer ćete moći vidjeti je li “sjajna” prilika za koju isprva mislite da je ne možete propustiti tako velika kao što se čini. Kad pogledate svoj popis, razmislite o tome kamo želite ići u budućnosti. Ako sada kažete da, hoće li vam ta odluka pomoći da stignete tamo gdje želite?
Izračunajte “oportunitetni trošak” reći ne. Ako je prilika povezana s poslom ili uključuje financijske odluke – bilo što od toga hoćete li uzeti novog klijenta za čuvanje djece do toga hoćete li nabaviti svoje namirnice umjesto da sami odete u trgovinu – htjet ćete izračunati “oportunitetni trošak”. Započnite izračunavanjem koliko vrijedi jedan sat vašeg vremena kada taj sat provedete radeći plaćeni posao. Za svaku priliku koja se ukaže, izračunajte koliko će ta prilika koštati kao dio vaše odluke hoćete li reći ne. Na primjer. Obično ste plaćeni 15 dolara po satu za svoj rad. Dostava namirnica košta 10 dolara, ali do trgovine su potrebna dva sata. Ako birate između toga da dobijete dodatna dva sata na poslu ili da sami obavite kupovinu, vjerojatno biste odabrali radno vrijeme (30 USD) i platili poštarinu 10 USD. Zapamtite da oportunitetni trošak treba biti samo jedan dio vašeg procesa donošenja odluka. Može vam pomoći da shvatite financijske aspekte dileme, ali obično postoje i druga pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja komplicirane odluke.
Odlučite imate li vještine i sposobnosti potrebne da kažete da. Ako vas netko zamoli da preuzmete zadatak ili projekt za koji niste spremni, tada možda nećete moći dobro obaviti posao. Možda će vam biti vrlo stresno dovršiti zadatak ili projekt, a osoba koja vas je zamolila možda neće biti zadovoljna rezultatom. Ako sada kažete ne i nastavite raditi na svojim pripremama, tada ćete sljedeći put moći samouvjereno reći da – znajući da ćete obaviti odličan posao. Ili možda zadatak ili projekt jednostavno nije pravi za vas. Nemojte se pripremati za neuspjeh.
Razmislite hoće li izgovaranje “da” ugroziti obveze koje ste već preuzeli. Ako ste već jako zauzeti, razmislite imate li vremena obaviti adekvatno sve što se od vas traži. Na primjer, ako ste zaposleni student i već imate mnogo obaveza, preuzimanje novog honorarnog posla ili volonterske pozicije možda nije najbolja ideja ako će ugroziti vašu sposobnost da završite školske obveze. Isto načelo vrijedi i za ljude koji vode vlastite tvrtke: ako će preuzimanje novog klijenta značiti kompromitiranje posla koji obavljate za postojeće klijente, trebali biste pažljivo razmotriti svoj sljedeći korak. Isplati li se riskirati gubitak oba klijenta zbog lošeg posla?
Zapitajte se je li zahtjev realan. Ponekad ljudi traže uslugu ili nekoga tko će obaviti posao za njih, a da zapravo ne znaju što im je potrebno ili da ne razmišljaju na razuman način kako bi uputili zahtjev. Ako niste sigurni da je zahtjev realan – nešto što se može učiniti – onda malo istražite kako biste saznali. Nemojte reći da osim ako niste sigurni da se posao može obaviti na način na koji osoba traži. Nemojte se bojati reći “možda” ili pregovarati o realnom načinu postizanja cilja.
Pitati za savjet. Ako niste sigurni trebate li reći ne, pitajte pouzdanog savjetnika. Ako ste student, to može biti učitelj ili profesor. To može biti roditelj, prijatelj ili drugi član obitelji. Ti će vam ljudi pomoći da vidite “širu sliku” i često vam mogu dati novi pogled na vašu dilemu.
