Pripazite na nagle promjene u ponašanju. Uobičajeno je da se zlostavljano dijete odjednom drugačije ponaša. Djeca koja su inače aktivna i otvorena mogu postati povučena. Inače nježna djeca mogu postati agresivna. Svako pogođeno dijete može odjednom postati zabrinuto. Na primjer, mogli biste primijetiti da je susjedovo dijete bilo prijateljski nastrojeno i puno života, ali sada se čini da se boji izaći van ili igrati. Čak i dojenčad i mala djeca mogu pokazati promjene u ponašanju. Na primjer, mogu postati pretjerano nervozni bez vidljivog razloga.
Obratite pozornost ako se dijete iznenada vrati ponašanju koje je preraslo. Zlostavljanje može učiniti da se djeca osjećaju nesigurno i počnu se ponašati mlađe od svoje dobi. Na primjer, dijete koje je naučeno na nošu može opet početi mokriti u krevet ili dijete koje više ne siše palac može opet početi.
Obratite pozornost na dijete koje se čini previše popustljivim ili previše zahtjevnim. Obično su i dojenčad i mala djeca zainteresirani ugoditi odraslima i testirati granice. Međutim, djeca koja su bila zlostavljana mogu otići u jednu ili drugu krajnost. Možda samo žele učiniti ono što odrasla osoba kaže, ili mogu biti dosljedno prkosni ili zahtjevni. Na primjer, ako promatrate dijete u vrtiću i ono ispadne bijesno pri svakoj aktivnosti ili svaki put kad ga odrasla osoba zamoli da nešto učini, to može biti razlog za zabrinutost.
Potražite promjene u prehrani. Prirodno je da su bebe i mala djeca ponekad izbirljivi u jelu. Međutim, ako se čini da je dijete značajno promijenilo način na koji jede bez vidljivog razloga (kao što je ubrzan rast ili bolest), to može biti razlog za zabrinutost za dijete. Oni također mogu dobiti ili izgubiti puno težine u relativno kratkom vremenu. Na primjer, ako čuvate dijete koje je bilo zlostavljano, možete primijetiti da je jako smršavilo i da ne pokazuje nikakav interes za jelom.
Obratite pozornost ako dijete ima problema sa spavanjem. Bebe koje normalno spavaju mogu se početi buditi tijekom noći. Mala djeca mogu govoriti o noćnim morama. Ako niste pazili na spavanje svog djeteta, mogli biste vidjeti druge znakove. Na primjer, mogu izgledati neobično umorni ili slabi jer ne spavaju dobro.
Pratite sve promjene u školi ili vrtiću. Dojenčad i mala djeca koja trpe zlostavljanje mogu slabo pohađati vrtić ili predškolu, kada za to nema jasnog razloga (kao što je bolest ili godišnji odmor). Također se mogu početi drugačije ponašati u vrtiću ili školi. Kada se dijete nakon dužeg izbivanja vrati u vrtić ili predškolu, pitajte roditelja ili staratelja zašto je dijete bilo vani. Obratite pažnju ako se čini da nerado pričaju o tome ili lažu o tome, na primjer “Otišli smo u posjet baki i djedu na drugom kraju zemlje” kada znate da baka i djed zapravo žive u istom gradu. Može biti stvarno zastrašujuće suočiti se s roditeljem ili skrbnikom, ali trebali biste se barem raspitati o roditeljskom dopustu.
Obratite pozornost ako se čini da se dijete boji kuće ili skrbnika. Dojenče ili malo dijete koje je bilo zlostavljano kod kuće možda neće htjeti ići kući. Mogu izbjegavati roditelje ili druge skrbnike—na primjer, nasilno se držati odgojiteljice kada je vrijeme za odlazak kući (ili obrnuto). Blaga separacijska anksioznost također je česta među dojenčadi i malom djecom i ne mora nužno ukazivati na zlostavljanje. Imajte na umu da samo zato što se dijete boji skrbnika, to ne znači da ga skrbnik zlostavlja. Ako postoji problem, uzrok može biti netko drugi kod kuće. Ako brinete o djeci kao dadilja, vrtić itd., razgovarajte s djetetom ako se čini da se boji odlaska kući. Razmišljanje o potencijalnom zlostavljanju može vas izazvati vrlo emotivne osjećaje, ali zapamtite da na ovaj ili onaj način pokušavate pomoći djetetu.
Prepoznajte kada je dijete traumatizirano. Malo je vjerojatno da će djeca koja su bila zlostavljana razumjeti što se dogodilo. Kao rezultat toga, mogu puno pričati o nasilnim ili traumatičnim događajima ili o ozljeđivanju sebe ili drugih. Na primjer, ako čuvate dijete koje vam stalno govori da se boji da će ga roditelj spaliti, to može biti pravi razlog za zabrinutost.
Budite oprezni ako dijete ima ranu seksualnu svijest ili znanje. Seksualni razvoj je dug proces. Određene faze počinju čak i kod male djece. Međutim, ako se čini da dijete ima napredno znanje o seksu ili često priča o tome, to bi mogao biti znak seksualnog zlostavljanja. Imajte na umu da je znatiželja o seksualnim stvarima (kao što su razlike između dječaka i djevojčica) prirodna u nekim fazama. Međutim, ako primijetite da netko od prijatelja vašeg djeteta eksplicitno prikazuje seksualne činove, to je neobično i treba ga istražiti.
Prepoznajte sve neobične ozljede. Bebe i mala djeca zaokupljena su istraživanjem svog svijeta i sasvim je normalno da pritom dobiju ogrebotinu ili modricu. Međutim, ako dijete ima brojne ili teške ozljede, ili rane koje ne izgledaju kao normalni udarci i ogrebotine, to može biti znak zlostavljanja. Možete vidjeti stvari poput tragova, ugriza, ogrebotina ili opeklina koje izgledaju kao da ih je napravio neki predmet. Također možete vidjeti ozljede koje su neuobičajene za dojenčad ili malu djecu, poput modrica na očima. Možda ćete vidjeti modrice ili ranice koje izblijede nakon izostanka iz vrtića ili vrtića. Ako pitate roditelja ili skrbnika o ozljedama bebe ili malog djeteta, oni mogu ponuditi izgovor koji se čini lažnim ili malo vjerojatnim, kao što je “Tim je dobio tu opeklinu jer je zapalio logorsku vatru u dvorištu.” Imajte na umu da neki oblici fizičkog discipliniranja (na primjer, lagano udaranje) nisu nužno zlostavljanje.
Promatrajte opći izgled djeteta. Dojenčad i mala djeca koja su zlostavljana također mogu biti zanemarena. Na primjer, njihova odjeća možda nije čista ili ne stoji kako treba, ili je dijete stalno prljavo i neuredno.
Obratite pažnju ima li dijete poteškoća s hodanjem ili sjedenjem. Dijete koje je bilo seksualno zlostavljano može kao posljedicu doživjeti fizičku traumu. Dojenčad i mala djeca vam možda neće moći ili htjeti reći jesu li doživjeli takvo zlostavljanje. Međutim, možete vidjeti i druge znakove, poput problema s hodanjem ili sjedenjem.
Odmah razgovarajte s pedijatrom ako sumnjate na zlostavljanje djeteta. Osim pomoći s medicinskom stranom ozljeda uzrokovanih zlostavljanjem, pedijatar vam može pomoći da kontaktirate policiju i službe za zaštitu djece kako biste započeli istragu. Mogu vam reći da odvedete svoje dijete u bolnicu, gdje liječnici mogu postaviti početnu dijagnozu, napraviti testove i dati mu liječenje. Također vas mogu uputiti na posebnu kliniku ili dječjeg psihologa koji će pomoći vašem djetetu da se nosi sa svojim emocijama i razumije. Vlastima svakako pokažite sve dokaze o zlostavljanju koje imate, kao što su slike ozljeda, evidencija o prisustvu ili izjave djeteta.
Držite svoje dijete podalje od osumnjičenog nasilnika. Dok se ne obavijeste nadležna tijela i dok traje istraga, pobrinite se da dijete bude zaštićeno od mogućeg zlostavljača. Nemojte prijetiti osumnjičenom zlostavljaču niti pokušavati uzeti zakon u svoje ruke.
