Odlučite treba li vaša rečenica “loše” ili “loše”. Pronađite riječ koja se odnosi na “loše” ili “loše” (ova riječ obično dolazi neposredno ispred loše/loše). Ako vaša rečenica opisuje osobu, mjesto, stvar ili ideju, morat ćete upotrijebiti pridjev. Pridjevi su obično opisne riječi koje se koriste za daljnju identifikaciju ili kvantificiranje imenica. “Loš” je pridjev, pa bi ga trebalo koristiti za identifikaciju ili kvantificiranje imenica u vašim rečenicama. Prilozi objašnjavaju kako je radnja (glagol) dovršena i koriste se za izmjenu glagola ili drugog priloga. Ako vaša rečenica zahtijeva prilog ili riječ koja modificira radnju ili glagol, trebali biste upotrijebiti “loše”. Na primjer, u rečenici “Osjećam se loše/loše” riječ “osjećam” će odrediti je li to pridjev ili prilog. Ako “osjećaj” treba opisati stanje postojanja, slijedi pridjev. Ako “osjetiti” treba opisati fizički čin dodira, slijedi prilog. Iako je sluh također osjetilo, obično se koristi u aktivnom obliku, kao u, “Ne čujem dobro.” Ako koristite riječ “sluh” (kao imenicu), tada ćete je pratiti pridjevom, kao što je “Moj sluh je loš.”
Odaberite “loše” ako je vaša rečenica opisna. Nakon što ste utvrdili da je značenje vaše rečenice deskriptivne prirode, upotrijebite pridjev “loš” kako biste dodatno opisali svoj opis. Na primjer, u rečenici “Osjećam se loše što to govorim”, riječ “osjećam” određuje trebate li upotrijebiti pridjev ili prilog. U ovom slučaju, “osjećaj” se koristi opisno za opisivanje stanja uma. Stoga se koristi pridjev “loš”.
Koristite “loše” ako je vaša rečenica aktivna. Trebali biste utvrditi uključuje li vaša rečenica način na koji je radnja izvršena. To znači da je aktivan i zahtijeva prilog, kao što je “loše”. Na primjer, u rečenici “Osjećam se loše jer su mi prsti opečeni”, riječ “osjećati” se aktivno koristi kao glagol. Umjesto da opisuje emocionalno stanje, rečenica sada opisuje sposobnost osobe da dodiruje. Stoga se koristi prilog “loše”.
Odlučite zahtijeva li vaša rečenica “dobro” ili “dobro”. Pronađite riječ na koju se odnosi “dobro” ili “dobro” (ova riječ obično dolazi neposredno ispred dobro/dobro). Zabuna obično nastaje kada netko govori o četiri osjetila (okus, vid, miris i osjet). Kada se riječ koristi aktivno (kao glagol), slijedi oblik priloga. Ako se riječ koristi opisno, iza nje stoji pridjev. Na primjer, u rečenici “Osjećam se dobro/dobro”, riječ “osjećam” je ono što će odrediti hoće li iza nje slijedi pridjev ili prilog. Ako “osjećaj” treba opisati stanje postojanja, slijedi pridjev. Ako “osjećaj” treba opisati fizički čin dodira, slijedi prilog. Iako je i sluh jedno od pet osjetila, obično se koristi u aktivnom obliku. Na primjer, “Dobro čujem.” Ako koristite riječ “sluh” (u obliku imenice), tada ćete je pratiti pridjevom. Na primjer, “Moj sluh je dobar.”
Odaberite “dobro” ako je vaša rečenica opisna. Nakon što saznate da je značenje vaše rečenice opisne prirode, upotrijebite pridjev “dobar” da dodatno objasnite svoje objašnjenje. Na primjer, u rečenici “Danas se osjećam jako dobro”, riječ “osjećam se” određuje trebate li upotrijebiti pridjev ili prilog. U ovom slučaju, “osjećaj” se koristi opisno za opisivanje stanja uma. Stoga se koristi pridjev “dobar”.
Koristite “dobro” ako je vaša rečenica aktivna. Nakon što shvatite da je značenje vaše rečenice aktivne prirode, upotrijebite prilog “dobro” da dodatno objasnite kako se radnja izvodi/izvodi. Na primjer, u rečenici “Osjećam se dobro sad kad su mi prsti ozdravili”, riječ “osjećati” se aktivno koristi kao glagol. Umjesto da opisuje emocionalno stanje, rečenica sada opisuje sposobnost osobe da dodirne (ili da “uradi” nešto dobro – što je radnja). Stoga se koristi prilog “dobro”.
Promijenite imenice sa “dobro”. “Dobar” se može koristiti kao predikat pridjeva za izmjenu imenica, kao što su osoba, mjesto ili stvar. Također možete koristiti “dobro” za izmjenu zamjenica, kao što su on, ona, ono, oni, mi itd. Na primjer, u rečenici “Orkestar je dobro zvučao”, “dobro” mijenja imenicu “orkestar”. Također možete koristiti “dobro” da opišete kako se osjećate. Na primjer, “Danas se osjećam dobro.”
Dobro ga koristite za izmjenu glagola, pridjeva i drugih glagola. Izraz “dobro” je prilog, pa se ne može koristiti za modificiranje imenica. Može mijenjati samo pridjeve, glagole i druge priloge. U rečenici “Dijete dobro svira klavir”, “dobro” modificira glagol “svira”. U rečenici “Ovo je poznati bar”, “dobro” modificira pridjev “poznat”. Imajte na umu da se “dobro” također može koristiti kao pridjev za izražavanje kako se osjećate, na primjer “osjećam se dobro danas”. Ovo je jedina iznimka u kojoj je “dobar” pridjev, a ne prilog u rečenici.
